Cilj predavanja je upoznati studente s hrvatskom tradicijskom kulturom (običaji, vjerovanja, obitelj i dr.) koja od 19. stoljeća počinje predstavljati temelj pri formiranju različitih oblika identiteta. Kroz seminare i predavanja obradit će se teorijski i metodološki pristupi identitetu koji objašnjavaju spregu tradicijske kulture i društvenih, političkih, ekonomskih i globalizacijskih praksi. Kolegij obrađuje široki raspon hrvatske tradicijske kulture koju od 19. stoljeća u Hrvatskoj obrađuju etnolozi, folkloristi i kulturni antropolozi. Razmatra se uloga tradicijske kulture u romantičarsko–prosvjetiteljskom stvaranju nacionalnog identiteta (A. Radić). Na temelju brojnih primjera objašnjava se kreiranje i transformacija identiteta u međuratnom razdoblju i formiranje ideje o praslavenskoj pripadnosti (M. Gavazzi, B. Bratanić). Analizira se potreba za istraživanjem novih identiteta seljaka nakon Drugog svjetskog rata te transformacije i komodifikacije tradicijske kulture u svrhu prilagođavanja globalizacijskim prilikama. Raspravit će se „nova“ uloga tradicijske kulture unutar potreba turizma i identitetskih politika Europske Unije.

V. Belaj, Hrvati i njihova narodna kultura, u: Hrvatska tradicijska kultura (ur. Zorica Vitez i Aleksandra Muraj), Zagreb 2001. str. 27.–36.; J. Čapo Žmegač, Antun Radić i suvremena etnološka istraživanja, Narodna umjetnost, 32 (1997) 2, str. 9.–33.; E. Gellner, Nacije i nacionalizam, Zagreb 1998.; E. Hobsbom (Hobsbawm), Uvod: Kako se tradicije izmišljaju, u: Izmišljanje tradicije (ur. Erik Hobsbom i Terens Rejndžer [Eric Hobsbawm i Terence Ranger]), Beograd 2011. 5-26.; V. Katunarić, Sporna zajednica, Zagreb 2005.; A. Radić, Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, u: Sabrana djela, sv. 1., Zagreb 1936., str. 3.–85.; D. Rihtman–Auguštin, Etnologija i etnomit, Zagreb 2001. (odabrana poglavlja); O. Supek, Etnos i kultura, Migracijske teme, 5 (1989), str. 145.–153.; N. Švob–Đokić, Kulturni opstanak, nestanak ili transformacija, u: Kultura/multikultura (ur. N. Švob–Đokić), Zagreb 2010., str. 15.–47.; Z. Vitez, Narodni običaji, u: Hrvatska tradicijska kultura (ur. Z. Vitez i A. Muraj), Zagreb 2001., str. 309.–374.

J. Čapo Žmegač, Dva lokaliteta, dvije države, dva doma: transmigracija hrvatskih ekonomskih migranata u Münchenu, Narodna umjetnost 40 (2003) 2, str. 117.–130.; N. Ceribašić, Hrvatsko, seljačko, starinsko i domaće. Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj, Zagreb 2003., str. 9.–38., 75.–118.; J. Grbić, Identitet, jezik, razvoj, Zagreb 1994.; L. Šešo, Kazivanja o nadnaravnom. Prema lokalnim temeljima grupne pripadnosti, Etnološka tribina, 33 (2010), str. 107.–115.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;

2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana pisana verzija;

3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – kumulativno ostvareno na seminarskim obvezama i na dva kolokvija.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze, 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada je:
nedovoljan(1) – 0 do 49,9%
dovoljan (2) – 50 do 64,9%
dobar (3) – 65 do 79,9%
vrlo dobar (4) – 80 do 89,9%
izvrstan (5) – 90 do 100%

Način stjecanja ocjene:
a) Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
1) seminarske obveze – 20%
2) 1. kolokvij – 25%
3) 2. kolokvij – 25%
b) Završni ispit – 30% ocjene
usmeni ispit – 30% (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)