Ciljevi kolegija Nizom odabranih primjera pokazati što je to karakteristično za hrvatski kulturni identitet, kao i za njegovo europstvo. Interpretirati Hrvatsku, na razmeđi svjetova, kao izvjesnost trajno suočenu s raznorodnim, nerijetko i suprotnim kulturnim utjecajima. Evidentirati ono što ju je održalo kao etničku cjelinu: svijest o pripadnosti jednome kolektivu, o zajedničkom kulturnom naslijeđu te trajno sjećanje na srednjovjekovnu državnost kao svojevrsnu utopijsku nostalgiju koja je kompenzirala nedostatak državne samostalnosti. Prostudirati glavne smjernice i inačice te svijesti. Prikazati Hrvatsku kao paradigmu maloga naroda koji na rubu Europe, ali na geopolitički osjetljivu prostoru, uspijeva opstati zahvaljujući legitimacijskim praksama kulturne proizvodnje, osobito zanimljive u raznim naracijsko-legitimacijskim zahvatima fikcijske, ideologijske, znastvenopovijesne naravi. Prikazati na jednoj strani nacionalno ekskluzivističke kulturne koncepte, kao rezultat zebnje pred sredobježnim prijetnjama i drugu krajnost, nadnacionalne kulturne i ideologijske koncepcije kao svojevrstan odgovor na vlastite skučene društvene prilike. Kao osobit kulturni topos prikazati Dubrovnik, ne – što je dosada bilo uobičajeno – kao mjesto idealne projekcije i svojevrsnu iznimku, nego kao prostor u kojem su društveni uvjeti i politička samostalnost omogućili puni duhovni razvoj, kao svojevrsnu sinegdohu koja nam pokazuje kakve bi dosege imao hrvatski etnos da se mogao realizirati kao nacija u potpunom smislu te riječi. Prikazati one kulturne fenomene kojima smo dali ravnopravan prinos europskoj kulturi, s osobitim naglaskom na činjenicu da je hrvatska kultura ne samo dio širega kulturnoga sklopa nego da je njezin identitet ujedno i identitet europskog kulturnog modela. Sadržaj kolegija Sadržaj kolegija podrazumijevao bi sljedeće teme: -Srednjovjekovna hrvatska kultura kao susretište svjetova. Tropismenost i trojezičnost hrvatske srednjovjekovne pismenosti i književnosti. Duhovni utjecaji Istoka i Zapada, njihova asimilacija. -Hrvatska između Balkana, Srednje Europe i Mediterana. -Hrvatski humanistički intelektualci i pisci latinskoga idioma u kontekstu jedinstvene latinističke kulturne galaksije. -Hrvatski udio u protestantizmu i reformaciji. Hrvatski udio u protureformacijskim gibanjima. -Ozaljski kulturni krug kao integracijski pokušaj u kontekstu europskog procesa unificiranja i standardiziranja velikih nacionalnih kultura. -Hrvatski doprinos svjetskoj ekonomskoj misli. -Hrvatska filozofska misao kao dio europskoga filozofskoga naslijeđa. -Nadnacionalne utopije, od baroknog slavizma do ideologije ilirizma u hrvatskme narodnom preporodu. Juraj Križanić i njegova panslavenska koncepcija. Dubrovačko slovinstvo u drugoj polovici 19. stoljeća. -Hrvatski jug kao jedinstveni prostor nacionalnog identiteta u sredozemnom kulturnom krugu. Dubrovački krug. Boka Kotorska i današnji prostor Crnogorskoga primorja. -Crkva u Hrvata između imanentno univerzalnog bića i nacionalnog identiteta. -Hrvatska književnost u europskome kontekstu. -Hrvatski književni jezik u kontekstu slavenskih i južnoslavenskih jezika te problemi njegova standardiziranja u kontekstu svjetske standardnojezične situacije. -Hrvatska tradicijska kultura. -Hrvatska historiografija kao samolegitimizacijska praksa. Dosezi hrvatske historiografije. -Strossmayer i Starčević, dvije koncepcije nacionalnog identiteta. -Ivo Pilar kao utemeljitelj hrvatske geopolitike i hrvatske političke misli. -Miroslav Krleža i Ivo Andrić kao suprotstavljene paradigme odnosa spram europske i svjetske kulture. -Hrvatski identitet u globaliziranu svijetu. Opasnosti i šanse.

Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, sv. IV, Zagreb 2009. (odabrana poglavlja); T. Macan, Povijest hrvatskoga naroda, II. izdanje. Zagreb 1992.² (odabrana poglavlja); M. Gross, Suvremena historiografija, Zagreb 1996. (odabrana poglavlja); Hrvatski identitet. Zbornik, Zagreb 2011. (odabrana poglavlja).

Individualni izbor, uz dogovor sa polaznicima predmetima pojedinačno i grupno.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – pripremljeno izlaganje te predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35% tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene

• seminarske obveze – 25%
• 1. kolokvij – 25%
• 2. kolokvij – 20%

b) Završni ispit – 30% ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)

• usmeni ispit – 30%