Ciljevi kolegija: Uočiti kontinuitet i novine u razvoju srednjovjekovne filozofije u odnosu na antičku filozofiju. Upoznavanje i razumijevanje temeljnih problema i kategorija srednjovjekovne filozofije. Osposobiti studente za sustavno i argumentirano promišljanje i razumijevanje te uočavanje novih pitanja koja se otvaraju u srednjovjekovnoj filozofiji, kao i novih odgovora na pitanja za koja antička filozofija nije pružila zadovoljavajuće rješenje

Sadržaj kolegija: Značenje i mjesto «srednjeg vijeka» u kontekstu opće povijesti i povijesti filozofije. Susret grčke i kršćanske srednjovjekovne filozofije. Patristička filozofija (Klement Aleksandrijski, Origen, Grgur iz Nisse, Pseduo Dionizije Areopagita); Aurelije Augustin. Temeljni problemi srednjovjekovne filozofije: odnos vjere i uma, problem univerzalija, Bog, čovjek, svijet, osoba, dokazi Božje opstojnosti. Posrednik između grčke filozofije i kršćanskog Zapada: Severin Boetije. Prvi skolastički sustav: Ivan Scot Eriugena. Rasprava o unverzalijama. P. Abelard. Uspon skolastičke misli: A. Canterburyjski i ontološki dokaz. Arapska i židovska filozofija (Averroes, Avicena, Avicebron, Maimonides). Vrhunac skolastike. Uspostava velikih sustava i sinteza: Albert Veliki, Bonaventura, Toma Akvinski. Razlaganje sustava: Ivan Duns Skot, William Ockham i via moderna. Kasni srednji vijek: mistika Meister Eckharta. Nikola Kuzanski.

Mt. Fumagalli i  M. Parodi, Srednjovjekovna filozofija, Zagreb 2013., str. 273-410; S. Kušar, Srednjovjekovna filozofija (Hrestomatija filozofije, 2), Zagreb 1996., str. 7-73.

Pročitati jedno od sljedećih djela: F. Copleston, A History of Philosophy II: Mediaeval Philosophy. Augustin to Scotus, A. P. Watt&Son, London 1976. ili srpski prijevod: F. Copleston, Historija filosofije II: Srednjovjekovna filosofija. Augustin-Skot, Beograd 1989.; K. Flasch, Das philosophische Denken im Mittelalter. Von Augustin zu Macchiavelli, Reclam, Stuttgart 1986; E. Gilson, Philosophie au Moyen Age. Des origines patristiques à la fin du XIVe siècle, Payot, Paris 1962.; C. Moreschini, Povijest patrističke filozofije, Zagreb 2009.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – predana i prihvaćena pismena verzija seminarskog rada;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

1. Nastavne aktivnosti – seminarske obveze; 1. kolokvij (pismeni) i 2. kolokvij (pismeni);
2. Završni ispit (usmeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene

• seminarske obveze (pismena verzija) – 30%
• 1. kolokvij – 20%
• 2. kolokvij – 20%

b) Završni ispit – 30% ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)

• usmeni ispit – 30%